” Predaj se srce, izgubili smo boj,
Nikada vise ti ne pricaj o njoj.
U mom zivotu sad nema vise nje,
Predaj se srce, izgubili smo sve.”
Tako to ide. Zelim pobjeci daleko, more, plaza.
Just gonna stand there and watch me burn, but that's alright because I like the way it hurts.
Depresija ubija, ujeda, grize. Znam da je to razumno ludilo.
Desava se, oprastamo se, zbogom.
Htjela bih da znam sta me ovdje ceka ako ti se vratim iz daleka.
Zagrli, sad me jako zagrli, kazi mi, nesto lijepo slazi mi. Da jos ima me u srcu tvom.
Zaplaci, samo jako zaplaci. Jadno.
Ne, nisam ja jedna od tih koja pada na glumu, volim je, al ne padam na nju.
Places? Pa sta, i ja sam. I ko je mario za mene? Niko.
Aj sad malo da vidis taj osjecaj, pa mozda kasnije i postanes to sto sam ja sad,
kontas o cemu ti pricam? Samouvjerenost, jacina.
Molit’ ces za rijec , samo da izustim nesto. A ja cu samo da stojim tu.
Onako kako si ti stajao dok je mene tvoja tisina gusila.
Kazes volis me, al brate, kucku ne mozes da volis. Shvati.
Nek sam, kontam sebe. Jer iza svake kucke stoji momak koji ju je takvom napravio, ti.
” Idi, ali nemoj sebi sta uraditi, nisi zasluzila , volim te.”
Lijepa recenica, poslusat cu te. Znam, smijes se. Lijeci te to, mili moj.
I da sam otrovna, ti bi me probao. Budi uvjeren u to.
Kako je dobro biti lud za tobom, govor tvog tijela prepoznati u tami,
zvati te umjesto imena, El rojo.
To je prokletstvo, uvijek zelis ono sto ti nije dostupno, i znas da to nije dobro, ali ipak ne mozes da odolis.
Samo cvrst karakter sve rjesava i nema kompromisa.
Romantika je izumrla sa dinosaurusima.
Shvati.
