Znam da neke ljubavi umiru jer rode se daleke.

Ostaricu i zalicu sto samar nisam ti uzvratila, jezik ti dug moj mladicu,
steta sto nisam ti ga skratila.
Cuti sad i sjedi tu, ne gledaj kud odlazim, ne bi hteo ni u snu na tvoj nacin da te porazim.
Ma nek razum vristi, nek govori sta hoce, kad srce kaze nesto, opecati. Uvijek.
Ajde svojim putem idi dalje. Ne trebam ja tvoje zagrljaje! Kad takav si.
I mrzim ljepotu tvoju, kad nemas srca, kad nemas duse.
Ni vazduha izmedju dlanova, ni predaha izmedju uzdaha. U prolazu tijela pripijena,
bez imena , samo uspomena. Ovo je svijet za pametnije, ovo je put za neke hrabrije.
Nije bitna guza u tangama, nije sve u sisama i nogama, dzaba sve ako nema
sjaj u ocima i ono nesto za cim ludis nocima. I ovo vece jedno u nizu sa snovima,
Ako sam losa onda trazi me u boljima.

I svaki put me jeza obuzima,
i svaki tvoj pogled dah oduzima.

Zelim da vristim dok mi glasne zice ne popucaju.